Ulovi pogled
čoveka i sve će ti reći, ko je kakav je, odakle je, šta misli i šta želi...
Sve manje
gledamo u čoveka, a sve više u ekran. Počelo je ka ekranu televizora u svrhu
zabave i obrazovanja, a sada? Sada se gleda u sve što svetli i daje sliku. Pojedini
ljudi to koriste, prave šarenilo i ono što želimo da vidimo. Želiš golišavu
pevačicu ili starletu...ona je tu, želiš brz i sportski automobil...on je tu,
želiš putovanje...ono je tu. Razgovora između ljudi je sve manje, sve se svodi
na stiskanje i tipkanje. U takvoj šumi elektrona koji izbijaju iz raznih
uređaja, zaboravljamo da gledamo u oči, da procenjujemo ljude. Ne znamo više ni
ko je kakav, ni odakle je, ni šta misli... Mozak polako otupljuje i kao takav
podložan je da gleda na stvari kako mu se nude i serviraju. Oko nas može kiša
da pada, ali kada se zagledamo u ekran u kome sija Sunce, stičemo utisak da i
jeste sunčano. U takvoj konfuziji nije ni čudo što i imamo pogrešnu sliku o
svemu, što okrećemo glavu od surove realnosti, sve dok je dobra baterija, ne
zanima me niko, a kada se pojavi poruka «bat.low», m?
Da li će neko
zapaziti da čovek skače sa mosta? Retko ko hoće, ali kada se pojavi na TV ili
na internetu, e tada svi pratimo šta se dešava, iz minuta u minut. Jedna od
retkih stvari, gde idemo u korak sa Zapadom je «senzacija» u medijima. Od
komarca napravićemo magarca. Obožavamo da komentarišemo nešto što i nema veze
sa našim životom, obožavamo da delimo savete drugima i ako nismo proživeli
komentarisano. Likujemo na «mutave» stručnjake koji obrću dve reči i tri slova
ceo dan. delimo se na komentare o ničemu, ne razlučujemo istinu od neistine.
Okrećemo glavu
u stranu od bede i sirotinje, od bezvlašća i terora. Krećemo se pored zida koji
nas deli na «nisam ja tamo» i «meni je ovde dobro». Šta će se desiti ako
nestane zida, ako se sruši? Onda ulazimo svi u isto dvorište, tada će svi biti
u «nisam ja tamo».
Pogledajmo u oči
ljudima oko nas, pogledajmo realnost i suočimo se sa njom. Pomozimo jedni
drugima, neka se vrati savest, dobrota i poštenje među nas. Nas je sve manje, a
i baterije se brže troše.
twitter @sasatenkista

Нема коментара:
Постави коментар
Moj pogled je ovakav, a Vas?