Digitalizacija je proces koji nazivamo
prelazak emitovanja analognog TV signala i početak emitovanja digitalnog
signala u Srbiji.
Digitalizacija je bila potreba da se završi zbog mnogo činilaca, a kao dva
najbitnija su smetnje koje bi imali prilikom prijema analognog signala, zbog
smetnji digitalnih signala susednih zemalja i praćenje tehnološkog napredka i
sve ono što to donosi.
Verujem da je
mnogo radnika radilo na ovom projektu i verujem da su pojedinci dali sve od
sebe da se isti i završi. To nije sporno, ali, uvek postoji «ali» kod nas.
Zašto najlakši deo ne bude i najprostiji? Ne, to nije moguće.
Sam proces je obuhvatao nekoliko faza
radova i aktivnosti od
nadležnih institucija u državi, sa rokovima koji su najavljivani i pomerani više puta.
Kao građanin sam
se informisao, šta treba i kako treba da i ja dobijem TV signal u digitalnom
formatu. Na početku sam imao viziju da ovaj tekst bude podsetnik za sve
građane, a na kraju...rezultat je da je to nemoguće.
Na početku za
prijem digitalnog signala potreban mi je TV prijemnik koji ima digitalni tjuner
sa oznakom DVB-T2. Kako moj stari TV aparat to ne poseduje, moram da nabavim poseban
tjuner sa ovom oznakom i taj uređaj se zove Set Top Box, skraćeno STB.
Dok je postojala
obaveza plaćanja TV pretplate, jedna od akcija države i RTS-a bila je i ta, ko
redovno izmiruje obavezu plaćanja, u sklopu digitalizacije dobiće STB
besplatno. Obaveza plaćanja TV pretplate je ukinuta, namerno ili slučajno pre
digitalizacije? Pretpostavljam da će se vratiti posle, kada se stanovništvo
«digitalizuje», kada se kupe STB i novi televizori.
U vladinoj odluci
o utvrđivanju mera podrške i bližih uslova u pogledu kriterijuma za određivanje
ugroženih potrošača pri nabavci opreme za prijem signala digitalne televizije,
u članu 3 određene su socijalne kategorije ugroženih potrošača i u članu 4 ko
sprovodi mere podrške, a kao vodilja u tim aktivnostima pominje se Ministarstvo
trgovine, turizma i telekomunikacija. Na drugom sastanku sa distributerima
opreme za prijem digitalnog signala, određena je cena od 30 evra za STB i
okvirne sume za izdvajanje države za podmirenje socijalne kategorije
stanovništva.
Građanin kada
pročita ova dva dokumenta, pomisliće, imam pravo ili nemam pravo na besplatan
STB, ali naravno i to je promenjeno. Promenjeno je dokumentom koji, naravno,
nisam našao. Sada će gore pomenuto ministarstvo deliti vaučer od 3000 dinara,
koji će se moći iskoristiti za kupovinu uređaja. Na sajtu je trebalo da stoji,
čitaj nisam našao, spisak prodavaca koji će moći da primaju vaučer. Na konkursu
su mogli da učestvuju prodavci sa minimalno 15 prodajnih objekata.
Na sajtu
Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija, stoji i dalje informacija o
podeli STB, čak postoje i obrasci za apliciranje na uređaje. Jedino što je ažurno
je Word dokument, koji ne mogu da otvorim za verziju 2003 jer je ova 2007 ili
novija.
Da bi dobio
vaučer, morao bi da dokažem svoj socijalni status i sa tim papirima da se
pojavim u nekoj od radnji (ne znam kojih), da kupim STB za 3000 dinara (najjeftiniji
je 3290 dinara) do nekog roka (ne znam kojeg).
Imam nekakav
internet, malo i pratim štampu, pa mi je teško da pohvatam konce oko
digitalizacije, šta će da radi «nesrećni» građanin u nekoj sredini gde to sve
nema. Dok ode u najbliže mesto da «pohvata» sve papire oko socijalnog statusa,
pa dok ode u radnju da kupi STB i još kada doda novac preko vrednosti
vaučera... Da li se to isplati ili da posegne za kupovinu tjunera «na crno» ili
jednostavnije, ako ima mogućnosti da uvede kablovsku televiziju? Zašto se sve
iskomplikuje i promeni da se ljudi zbune? Da li smo toliko nesposobni da
organizjuemo i proširimo informaciju kako treba, a hoćemo digitalizaciju...
SS
twitter @sasatenkista



Нема коментара:
Постави коментар
Moj pogled je ovakav, a Vas?