понедељак, 20. јул 2015.

Novine


Vrelo jutro, po običaju pijem kafu na terasi, na odmoru sam pa pokušavam da uživam. Po običaju, gledam preko ograde u daljinu, gledam u grad i nebo i bacam pogled na pregled novosti. Pogled koji svako jutro vidi isto, slika koja se pretvara u inat u mojoj glavi i rešenost da napišem nešto o tome.
Novine ne kupujem već duže vreme, jedan razlog je novac, a drugi je bajatost svih vesti koje pročitam.
Jednom sam napisao da je u Srbiji zavladala senzacija, pompezna najava svega i svačega, a kada se pogleda na miru, sve je već viđeno ili nebitno.
Svu tu pompeznu najavu razumem za medije i ličnosti koji od toga i žive, od laže i paralaže, ali mi nije jasno da se time bave i ozbiljne osobe i kuće.
Lično čitam Blic i nije mi jasno da na aplikaciji za Android, na početnoj strani imamo vesi tipa : „Federika EU odelo zamenila kupaćim“ ili „Kako se Dodikov sin skrasio“ ili „Dodik poslao avion po Cecu“... naslovi jesu iz rubrika „Zabava“, ali mislim da im ne priliči da se pojavljuju na naslovnoj strani. Niša posebno nija „ispala“ Federika, a ne znam ni zašto je bitno da znamo da se oženio Dodikov sin...
Gore od ovog jeste kada i udjem  da pročitam nešto sa zvučnim naslovom, naletim na ništa, na dve rečenice teksta i jednu sliku ili dve rečenice teksta i dva linka da to pogledam tamo negde ili... čitam tekst pola sata, neka reportaža ili iskustvo i kada treba da see saopšti rasplet, šalju me na drugi sajt da pročitam kraj.
To je neozbiljno i za neku lošiju i manje poznatu kuću, a ne za „Blic“. Isto ili slično je i sa ostalim.
Vesti i informacije bilo kog tipa, se kopiraju do slova i zareza, pa čak se pojave i u Dnevniku RTS kao takve, sa svim slovima bez oduzimanja i dodavanja.
Pa kada sve saberem, zašto bih i kupovao novine, šta bih i pročitao kada ih kupim u 10 sati, sve je već pročitano i sve je već bajato. Nekad je u novinama bio komentar nekog novinara, gde je svako od nas voleo da pročita po nešto „pametno“. A danas? Toga danas nema.
Senzacija i zvučna najava, a unutra ćorak, a u ćorku reklama, to je koncept preuzet sa tržišta koja su to i doktorirali. Izgleda da je sve postalo takvo, od vesti do nekog proizvoda. Bolje je kupiti nešto „ no name“ nego nešto poznato. Ali pošto pišem o vestima, tu ću i da ostanem, tj. završiću. Nerviranje mi se nastavi i kada se forsiraju neke poznate ličnosti koje su meni i većini čitaoca i posetioca nebitni u životu. Da li to neko plati zbog reklamiranja ili je to stvarno slučajan izbor... mislim da je ovo prvo. Najgore od svega je što je to postalo trulo i dosadno, ne želim više da ulazim na takva mesta i ne želim da čitam tako nešto, shvatite već jedanput.

Нема коментара:

Постави коментар

Moj pogled je ovakav, a Vas?